Prema broju stanovnika Đakovo je devetnaesti hrvatski grad i drugi po veličini u Osječko-baranjskoj županiji. Povijest Đakova počinje u 11. stoljeću, ali područje Đakovštine naseljeno je još u neolitiku, negdje oko 5500 godina prije Krista. Đakovo se prvi puta spominje u poznatim pisanim dokumentima 1239. godine u darovnici hrvatskog kneza Kolomana bosanskom biskupu Ponsi, čime biskupi postaju gospodarima Đakova i Đakovštine. Godine 1536. Đakovo su zaposjeli Turci i vladali gotovo 150 godina – grad tada dobiva naziv JAKOVA, a imalo je rang “kaze” tj. kotara. Po slavnom turskom putopiscu Evliji Ćelebiji, Jakova je bila poznata po pašinim dvorima i lijepim džamijama: Hadži-pašinoj, Kaston-pašinoj i Ibrahim-pašinoj. Ostala je sačuvana ova potonja, ali pretvorena u katoličku crkvu Svih Svetih. To je mračni dio povijesti grada. Srušene su skoro sve katoličke crkve i sagrađene džamije. Najpoznatija je Ibrahim-pašina džamija koja je nakon odlaska Turaka pretvorena u katoličku crkvu. Godine 1690. u grad se vraća biskup i tada počinje izgradnja grada. Poslije odlaska Turaka u Đakovu se gradi nova, skromnija katedrala i biskupski dvor. To je bila druga po redu od tri koliko ih je do sada u Đakovu sagrađeno. Gradili su ju biskupi Patačić i Bakić. Đakovo je oduvijek bio obrtnički grad. Godine 1813. osnovano je udruženje obrtnika CEH. Industrijski razvoj je počeo izgradnjom mlinova i ciglana, a brojni obrtnici raznih struka ponudom svojih proizvoda pridonijeli su da je Đakovo, posebno po svojim sajmovima, postalo trgovište poznato u cijeloj Slavoniji. U XX. stoljeću razvoj Đakova tri puta prekidaju ratovi. Posebice je tragične posljedice imao 2. svjetski rat kada su se nekoliko puta u samom gradu vodile borbe, a više puta je gađana i oštećivana katedrala, koja je pretprpjela i teška oštećenja u požaru 1933. kada su izgorjele i prve katedralne orgulje. Đakovčani su se početkom devedesetih su se opredijelili za neovisnost Hrvatske i u velekim broju uključili u postrojbe hrvatske vojske. Nakon gotovo pola stoljeća 15. rujna 1991. ponovno su vođene borbe u samom gradu između Hrvatskih snaga i jedinica bivše JNA: nakon trodnevnih borbi jedinice JNA su se predale hrvatskim braniteljima iz Đakova. Uz ratne događaje, XX. stoljeće su obilježili i posjeti svjetskih velikana Đakovu. Tako je tridesetih godina prošloga stoljeća u Đakovu boravio kardinal Roncalli, kasniji papa Ivan XXIII. Dobri. Engleska kraljica Elizabeta II, sa suprugom i kraljevskom svitom posjetila je 1972. đakovačku lipicansku ergelu u sklopu svog službenog posjeta SFRJ. A 7. lipnja 2003. zlatnim slovima ostat će zapisano kako je sluga Božji Ivan Pavao II., poglavar Rimokatoličke crkve, nasljednik Svetoga Petra, 7. lipnja 2003. pohodio biskupiju Đakovačku i Srijemsku. “Divim se ljepoti slavonske ravnice, žitnici Hrvatske”, rekao je ispred katedrale pozdravljajući narod šokačkim šeširom, darovanim od đakovačkog gradonačelnika Zorana Vinkovića. Pet godina kasnije ponovno veliki događaj za Đakovo: 18. lipnja 2008. da je Sveti Otac Benedikt XVI. uspostavio Crkvenu pokrajinu Đakovačko-osječku te je uzdigao biskupiju Đakovačko-osječku na metropolitansko sjedište, preuzvišenog mons. Marina Srakića, dotadašnjeg biskupa đakovačko-srijemskog, imenovao je za prvog nadbiskupa metropolita đakovačko-osječkoga. Grad Đakovo svojim idealnim položajem – ”U srcu Slavonije” atraktivna je destinacija za odmor i zabavu.