Našice se prvi puta spominju 1229. godine, a svjetovni gospodari su bili Abe, David Lacković, Ivan Korvin, Ivan i Nikola Gorjanski te iločki knezovi Ujlaky. U crkvenom pogledu vlasnici su bili templari, ivanovci i franjevci. Našice su bile pod Turcima u 16. i 17.stoljeću. Pred točno 230 godina našički posjed kupuju grofovi Pejačević i drže ga sve do 1945. godine. U Našicama treba razgledati crkvu sv. Antuna Padovanskog, knjižnicu Franjevačkog samostana znanstvenog značaja s 10 inkunabula, stari dvorac grofa Pejačevića iz 1811. godine građen po uzoru na postdamski dvorac Sanssouci te mauzolej i kapelicu grofa Pejačevića iz 1881. godine uz koji se nalazi i grob kontese Dore. U dvorcu Pejačević, u kojem su rođena i dva hrvatska bana, danas je smješten Zavičajni muzej sa sobama posvećenim značajnim osobama našičkog kraja, zatim etnografska zbirka te poseban odjel lončarstva. Okružuje ga park s mnogobrojnim vrstama autohtonog i egzotičnog drveća i grmlja. Zaštićeni je hortikulturni spomenik s umjetnim jezerom iz pretprošlog stoljeća. Turizam se u Našicama zahvaljujući zemljopisnom položaju i ljepoti našičkog kraja u kojem se tipična slavonska ravnica spaja sa brežuljkastim dijelovima Krndije što je pridonijelo razvoju lovnog i ribolovnog turizma. Izvor:http://www.tznasice.hr/kratka-povijest-grada/